Vladimir Marvučić-osnovano “Hrvatsko kulturno društvo Sveti Jeronim”u Baru

dsc1260

U emisiji “Tragom Hrvata Boke i događaja” za Radio Dux govori predsjednik podružnice HGD Bar i člana IO HNV CG, Vlado Marvučić:

Izvor-Radio Dux:

Jedan od osnivača Društva i aktivni član koji za naš Radio kaže: “Podružnica Bar je osnovana 2003. godine i upravo smo prošle godine u 12. mjesecu, kada smo imali tradicionlani božićni koncert, priredili jednu skromnu, ali lijepu brošuru gdje smo objavili faktografski sve što smo uradili ovih 10 godina i vjerujte, sami smo se začudili kad smo vidjeli da je tu bilo više od 50 programa. S božićnim koncertima su započele dvije domicilne udruge »Zupci i production« i “Šestani”, ali se ono od četvrtog koncerta uključilo i da kažem, preuzelo inicijativu i do dana današnjeg se redovno organizira koncert. Pored toga, bilo je tu i nekoliko uskršnjih koncerata, par korizmenih, bilo je nekoliko kazališnih predstava, nekoliko izložbi slika; imali smo jedan znanstveni skup o nadbiskupu Milinoviću i imali smo u okviru izdavačke djelatnosti HGD-a jednu knjigu na koju smo neobično ponosni, a to je od dr. Lovorke Čaralić “Barani u Mlecima- povijest jedne hrvatske iseljeničke zajednice”.

Radio Dux: Koje aktivnosti ste planirali u narednom periodu ?

Vlado Marvučić: Prije par mjeseci osnovali smo NVO “Hrvatsko kulturno društvo Sveti Jeronim” i zvanično smo se  registrirali kod MUP-a, jer se osjetila potreba da Bar, osim podružnice HGD-a koja će ostati i dalje, njeno mjesto je neupitno, ali da imamo jednu nevladinu udrugu s hrvatskim predznakom koja bi bila sa sjedištem u Baru.

Namjerno smo izabrali to ime, zato što je za Sveti Jeronim, hrvatski crkveni zavod u Rimu i Barska nadbiskupija je, nažalost, možda jedino još preko Sv. Jeronima izravno povezana s hrvatskim biskupijama i praktično je jedina hrvatska institucija u kojoj se još uvijek zvanično nalazi Barska nadbiskupija. Zbog toga smo namjerno izabrali baš to ime, jer svi znaju za čuveni svetojeronimski spor koji je bio početkom 20. stoljeća u Rimu u vrijeme Kraljevine Crne Gore upravo kod imena Sv.Jeronima. Tada je baš Barska nadbiskupija bila u središtu.

Radio Dux: Koji će biti osnovni zadaci i djelatnosti nevladine udruge?

Vlado Marvučić: Pa vrlo slično, samo što će u nekim stvarima biti više domicilno-zavičajno obojena, planiramo neke manje publikacije, naravno i koncerte. Predali smo u formi projekta, to naravno ne znamo kako će se završiti, hoće li će uvaženi članovi iz upravnih odbora Fonda za manjine ocijeniti da je taj projekt cijeli shodan, ali mi smo predali kao projekt koncert za dar kon katedrali, jer mi smo željeli da kao društvo uprliličimo, da dovedemo jedan lijepi zbor ili klapu iz Hrvatske koji bi pjevali na otvorenju naše konkatedrale sv. Petra, koja je trebala biti otvorena na Petrovo, ali nažalost neće, da li će biti koncem ljeta ili početkom jeseni, još uvijek nije posve sigurno. U svakom slučaju, do konca godine računamo da će biti to svečano otvorenje. Željeli smo da, i kao katolici i kao Hrvati, kao vjernici doprinesemo, na taj način što bi neki od uvažnih klapa ili zborova nastupili tom prigodom.

Radio Dux: Vi ste, svojevremeno, radili kao novinar, dopisnik Radio Vatikana, a zahvaljujući vama svjedoci smo interesantnih natpisa u Hrvatskom glasniku gdje potpisujete vrlo interesantne teme iz Bara i Crne Gore, o nama i o našoj kulturnoj baštini.

Vlado Marvučić:  Točno je, bavio sam se novinarstvom, nikada profesionalno, ali zahvaljujući mom nekadašnjem župniku pater Krešimiru Dijakoviću, jer smo mi imali preko 30 godina naše drage isusovce koji su puno uradili za katolike i Hrvate u barskom kraju. On je, nakon Bara, bio u još jedno župi, nakon čega je dobio mjesto u redakciji Radio Vatikana. Zamolio me je da , tijekom njegovom boravka u Rimu, da mu s vremena na vrijeme šaljem izvješća o značajnijim događajima, nije to bilo previše često, ali u tom nekom razdoblju izvješćivao sam slušateljstvo Radio Vatikana o nekim značajnijim događajima u Barskoj nadbiskupiji. Također, moram istaći da smo mi, kao mladi Barske nadbiskupije, župe Bar i Zupci, koje su župe gdje se misi na hrvatskom jeziku 1996. pod dirigentskom palicom našeg uvaženog, cijenjenog, nažalost sada već pokojnog, pater Vladimira Vasilja, također iz Družbe Isusove, pokrenuli list mladih Barske nadbiskpije “Sveti Nikola”,  koji je u to vrijeme  bio pravo pravo čudo. Pisali su se tekstovi i na hrvatskome jeziku. U svakom slučaju, “Sveti Nikola”  je postojao jedno 5, 6 godina nakon čega se nažalost ugasio, uredništvo je nekako preraslo, nismo obezbijedili podmladak, nadamo se da će neki mlađi naraštaji nešto sličnopokrenuti.

U Boki, povremeno neke teme kad se spomenu, kojem da kažem nacionalnom korpusu pripadaju, često izazovu prijepore, a osobito u barskom kraju. Čak sam prije nekoliko godina imao dosta problema zbog jednog teksta koji je objavljen u Hrvatskoj reviji. To je vrlo eminentan časopis Matice hrvatske i bio je pod naslovom “Hrvati u Baru – ostaci ostataka”. Bile su žestoke reakcije gdje sam optužen za falsificiranje povijesti, za izmišljanje i tako dalje… Ali nije to nikakav problem, treba pisati, treba ići dalje. Objavljivali smo upravo ovo što smo rekli za Sv. Nikolu, pa su neki tekstovi koji su tada bili izvorni doživjeli svoj reprint u  Hrvatskom glasniku. Ja ću navesti neke teme koje bi mogle zvučati zanimljivo našem cijenjenom slušateljstvu. Recimo o katedrali sv. Jurja u Starom Baru, koja više nažalost ne postoji, ona je porušena, samo su temelji ostali. Baš sam prije neki dan vodio grupu zagrebačkih hodočasnika koji su ovh dana u Boki, a  u subotu su bili u Starom Baru. Zatim, o franjevačkom samostanu također porušenom do temelja, koji je bio unutar Starog grada od koga je ostao jedan zid s dvije freske, Sv. Nikole i Sv. Marka. Onda , o Gospi ratačkoj, čuvenoj benediktinskoj opatiji, svetištu, koje je bilo u to vrijeme pod Barskom nadbiskupijom, a sada se teritorijalno nalazi u Kotorskoj biskupiji gdje mi i dan danas skupa, dakle vjernici iz Kotorske biskupije i vjernici iz Barske nadbiskupije hodočastimo i skupa obilježavamo, to su uglavnom Velika Gospa i Tijelovo kao blagdani koji se tamo obilježavaju, a i par nekih drugih blagdana tijekom crkvene godine. Onda, recimo, o čuvenim barskim nadbiskupima, spomenuli ste Milinovića, pisali smo i o njemu; Marina Bicija s Raba  podrijetlom, inače pisali smo i o njemu; Đovani di Pijakarpina, Talijana franjevca, koji je bio suvremenik Sv. Franje Asiškog, bio je barski nadbiskup i bio je diplomatski predstavnik Svete stolice kod Mongola prije Marka Pola- napisao je neke značajne knjige, o Ivanu Brunu, našem nadbiskupu u vrijeme turskog osvajanja Bara, mučeniku koji je stradao kao galiot u Lepantskoj bitci, Turci su ga zarobili i na kraju ubili. Niz zanimljivih tema kojima smo se bavili, jer nažalost, za razliku od Boke, gdje je  spletom povijesnih okolnosti, sve bilo manje-više očuvano makar ovaj jedan istočni dio Bokokotorskog zaljeva, koji srećom nije potpadao pod Osmansku vlast, ovaj dio Perasta, Kotora, Tivta, Budve. U Baru je većina toga nepovratno uništena. I stare crkve, koje su bile prekrasne, sami izvještaj barskih nadbiskupa čak i 100 godina nakon turskih osvajanja govore o ljepoti tih zdanja, iako su ona tada bila uveliko devastirana i oskrvnjena.

Radio Dux: Puno toga o čemu pričate se čulo i na znanstvenom skupu o Milinoviću u Baru, ali ne samo u Baru. Vi ste pokretač te ideje i organizirali ste taj skup, a o tome se govorilo i u Splitu, u Splitu ste gostovali i pružili jedno novo znanje i saznanje i otkrili neke nove stvari.

Vlado Marvučić: U Splitu je bio taj uzvratni susret koji je bio, dakako, na mnogo većoj razini, budući na  Zajednicu franjevaca Presvetog Otkupitelja, čiji je član bio i nadbiskup Milinović. To je bio dvodnevni  seminar, gdje je bio čitav niz sjajnih znanstvenih radova. Ovo će biti neki moj apel ako se čuje i u Hrvatskoj- još uvijek evo 4 godine nakon održavanja znanstvenog skupa, još uvijek nije objavljen zbornik. Ja znam da tiskanje zbornika uvijek ide malo sporije, jer to su znanstvenici, dok oni predaju te radove, uvijek tu prođe malo više vremena, ali ipak apeliram zato što je to za nas od iznimne važnosti. Posebno ima nekoliko radova koji su od iznimne važnosti za Bar i za Barsku nadbiskupiju, pa bi bila golema šteta da se taj zbornik ne tiska. Nadamo se da hoće.

Radio Dux: Vi ste danas član Izvršnog odbora HNV Crne Gore. Kako vidite hrvatsku nacionalnu manjinu u Crnoj Gori i koji su, po Vama, osnovni problemi?

Vlado Marvučić: Izabran sam u HNV što je za mene velika čast, ali naravno i velika golema odgovornost; našao sam se u tom Izvršnom odboru kao najužem tijelu i odmah sam gurnut u vatru. Kao diplomirani pravnik morao sam se prihvatiti rada u nekoliko vladinih komisija. Trenutačno sam u dvije koje intenzivno, zapravo nedovoljno intenzivno koliko bi mi željeli, rade i sastaju se.

To je radna grupa za izmjenu Zakona o manjinskim pravima, izmjene i dopune Zakona o manjinskim pravima, gdje su predstavnici svih savjeta, nacionalnih vijeća, partija, nevladinih udruga, predstavnici ministarstva za ljudska i manjinska prava.

I druga koja je među vladin mješoviti odbor za praćenje sporazuma o zaštiti crnogorske manjine u Hrvatskoj, hrvatske manjine u Crnoj Gori, to je jedan bileteralni odbor gdje očekujemo koncem šestog mjeseca, za otprilike nepunih mjesec dana i prvi sastanak; kao samit, gdje će se  sastati obje strane, to će ovoga puta biti u Podgorici; a vjerojatno će uzvratni susret biti u Zagrebu na jesen. Ima tu dosta da se radi posebno oko manjinskih prava.

Postano u Uncategorized. Komentari isključeni za Vladimir Marvučić-osnovano “Hrvatsko kulturno društvo Sveti Jeronim”u Baru