PUTEVIMA HRVATSKE GLAGOLJAŠKE PISMENOSTI

Tivat 18.lipnja 2012.(Radio Dux)– I ove je školske godine, već tradicionalno, četvrti put, organizirana terenska nastava za polaznike nastave hrvatskog jezika.

Kako smo 2009. godine krenuli od juga hrvatskog Jadrana, 2012. godina je bila predviđena za sam njegov sjever, odnosno za područje Rijeke, Opatije, Istre.

Imajući u vidu mjesta koja smo obišli, ne treba čuditi činjenica da je upravo ovogodišnja terenska nastava dobila naziv „Putevima hrvatske glagoljaške pismenosti”.

U srijedu uvečer, 25.4.2012., započelo je naše putovanje.

Prva ozbiljnija stanica bio je grad Senj i posjet senjskoj kuli „Nehaj”. Uz stručnog vodiča u trajanju od sat i pol vremena, učenici su imali prilike neposredno upoznati veliki dio hrvatske povijesti i povijesti grada Senja uopće.

Nakon Senja, krenuli smo put Rijeke, gdje smo bili smješteni. U Rijeci nas je dočekao naš vodič – gospođa Vanja Pavlovec, voditeljica podružnice Hrvatske matice iseljenika Rijeka.

Mogu slobodno reći da je gospođa Vanja bila naš domaćin svih četiriju dana našeg boravka.Svoje ogromno znanje vješto nam je uspjela prenijeti, tako da smo dobili zavidnu sliku o svemu što smo prošli i vidjeli.

Četvrtak popodne bio je rezerviran za kratku šetnju i upoznavanje Rijeke, da bi taj dan bio zaokružen posjetu riječkoj zvjezdarnici, u kojoj smo imali prilike vidjeti film, promatrati zvijezde, slušati predavanja o ledenom dobu.

U petak ujutro smo krenuli putem Aleje glagoljaša, gdje smo upoznali gradiće Hum i Roč, i mnogo toga naučili o hrvatskom pismu glagoljici i ljudima zaslužnim za to pismo. Upoznali smo slavne Ćirila i Metoda, popa Martinca, priču o Čakavskom saboru i Istarskom razvodu, te se na licu mjesta uvjerili zašto Hum slovi kao najmanji gradić na svijetu.

Pula nas je divno dočekala. Okupana suncem smiješila nam se naša diva – Arena. Nakon photo-sessiona ispred Arene, uputili smo se u podružnicu Hrvatske matice iseljenika Pula, gdje nas je dočekala voditeljica podružnice, gospođa Ana Bedrina, koja je priredila malu okrijepu uz sokove i domaće kroštule. Po povratku iz Pule posjetili smo hrvatsku ljepoticu, hrvatski biser – Opatiju bajnu.

Subotu smo proveli na otoku Krku – od posjeta gradu Krku, franjevačkom samostanu na otočiću Košljunu (gdje smo imali prilike upoznati svećenika koji je službovao i u Kotorskoj biskupiji od 1946. – 1955. godine), do posljednje naše stanice – Jurandvora u Baškoj, gdje smo u crkvi sv. Lucije imali prilike vidjeti najstariji i najvredniji hrvatski književni spomenik – Bašćansku ploču.

Budući da smo doista iskoristili svaku minutu vremena da što više obiđemo i posjetimo područje za koje smo se opredijelili, u nedjelju ujutro, prije odlaska za Boku, posjetili smo i predivno marijansko svetište – Trsat. Posjetom Trsatu oprostili smo se od Rijeke. Bio je to još jedan u nizu nezaboravnih naših izleta u posljednje četiri godine moga obnašanja dužnosti učiteljice hrvatskog jezika u Boki kotorskoj.

Bile su to doista moje predivne četiri godine – iako zahtjevan, ali izuzetno lijep i dinamičan posao, divni ljudi, još divniji kraj.

Nastava hrvatskog jezika opet je dobila određenu dimenziju – svake je godine organizirana terenska nastava učenicima s prilikom posjeta mjesta gdje još nisu bili s naglaskom na upoznavanje kulturno-geografsko-povijesnih karakteristika dotičnih mjesta. U te četiri godine obišli smo: Dubrovnik, Split, Solin, Šibenik, NP Krka, Zadar, NP Plitvička jezera, Primorsko-goransku i Istarsku županiju. Ovom bih prilikom istaknula i ostvarenje tematskih radionica u suradnji sa župnikom župe Donja Lastva, don Dejanom Turzom, koje su se održavale povodom Božića, Uskrsa, majčina dana, jeseni, proljeća… Tim radionicama rado su se odazvali i drugi te im svojom nazočnošću udarili itekako važan pečat – od predstavnika Generalnog konzulata RH, dogradonačelnika Tivta, predsjednice HGD-a Tivat do roditelja.

Kroz ove četiri godine našom su tradicijom postale i božićne priredbe, koje su svake godine održavane u crkvi sv. Roka u Donjoj Lastvi, prilikom kojih su bili i naši prigodni domjenci, te priredbe za kraj školske godine. S ponosom mogu istaknuti odlične rezultate učenika na literarnom natječaju „Zlatna ribica”, osobito rezultate i osvojeno prvo mjesto Domenike Krasan, čijom se pobjedničkom pjesmom predstavila Škola i u mom rodnom gradu Jastrebarskom, prilikom posjeta Hrvata Boke i predstavljanja hrvatske kulturne baštine. Učenici nastave hrvatskog jezika svojim su nastupima podržali i otvorenje Montenegro Dance Festivala 2009. godine, te obilježavanje Dana grada Tivta u studenome 2010. godine. Ove činjenice potvrđuju izuzetno dobru i kvalitetnu suradnju Hrvatske škole i ostalih struktura, ponajprije onih hrvatskih.

Iz tog bih razloga ovom prilikom željela uputiti veliko i iskreno hvala za svaku suradnju i svaku pomoć da se ideje Škole pretvore u djelo, i spoznaju kolika je doista važnost održavanja nastave hrvstkog jezika na ovim prostorima.

Veliko hvala svim mojim istinskim prijateljima koji su mi pružili nezaboravne trenutke provedene u Boki, učinivši da se svakog dana svog boravka osjećam kao kod kuće!

Prof. Marina Bastašić

Izvor: Radio Dux

            

Postano u Izdvajamo iz medija. Komentari isključeni za PUTEVIMA HRVATSKE GLAGOLJAŠKE PISMENOSTI