XI. Humski dani poezije u Mostaru

Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne organiziralo je od 25. do 29. listopada XI. Humske dane poezije u Mostaru, s nastupima pjesnika iz zemlje i inozemstva.
Na poziv organizatora, predsjednice Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Marine Kljajo-Radić, kao posebni gosti na završnoj sveknjiževnoj večeri u Domu Herceg Stjepan Kosača, koja je okupila više od trideset pjesnika, govorili su predstavnici Hrvatskog građanskog društva Crne Gore iz Kotora. Boško Grgurević govorio je o djelovanju društva, prezentirali smo aktivnosti časopisa Hrvatski glasnik, a svoje stihove je govorio mladi pjesnik Tripo Grgurević.
Prvi dio programa bio je posvećen pokojnom pjesniku Ferdi Kovaču o kojem je govorio književnik Ivan Sivrić. Uslijedilo je obraćanje Marine Kljajo-Radić koja je nazočne podsjetila na veličinu i značaj nedavno preminule Vesne Parun, koja je bila i članica DHK HB. U trećem dijelu večeri nastupili su afirmirani pjesnici, članovi DHK HB i DHK iz Hrvatske: Marina Kljajo-Radić, Pero Pavlović, Ljubo Krmek, Mijo Tokić, Fabijan Lovrić, Ivan Šarolić, Srećko Marijanović, Dragan Marijanović, Mile Pešorda, Petar Vulić, Slavica Lončarić, Radica Leko, Ivan Baković, Vera Stanić, Dubravka Bandić… Kraj sveknjiževne večeri bio je u znaku članova Književnog kluba Mostar, pjesnika gostiju i mladih pjesnika. Marina Kljajo-Radić izjavila je kako je iznimno zadovoljna nastupom velikog broja pjesnika, ali i odličnim odzivom publike tijekom manifestacije. “Prezadovoljna sam što su posjetitelji prepoznali vrijednost Humskih dana poezije i što kultura u ovom gradu živi unatoč okružju koje i nije baš optimistično i što mi koji se zalažemo za kulturu uspijevamo privući publiku i ponuditi joj nešto više od svakodnevnog sivila, nesigurnosti, neizvjesnosti, besparice… Svi dani programa koji smo pripremali bili su unaprijed osmišljeni i sve je išlo po predviđenom planu – posjet školama, predstavljanje knjiga „S neba cvjetovi“ i „Knjiga od sna i ljubavi“, Ikavski skup”…

Subotnje jutro u društvu naših domaćina Marine i Mire Jezerčić, tajnice društva, iskoristili smo za obilazak Mostara i čuvenog Starog mosta koji dijeli grad na zapadnu stranu, na kojoj žive Hrvati, i istočnu na kojoj dominiraju bosanskohercegovačka i turska obilježja.
Da je Mostar podijeljen grad vidljivo je na svakom koraku. U posljednja tri mjeseca zabilježeno je 10-ak incidenata u kojima su huligani napali i pretukli više osoba. Četvorica hrvatskih maturanata pretučena su nekoliko dana prije našeg dolaska u dvorištu mostarske Gimnazije, a pet do šest napadača pobjeglo je na istočnu stranu grada. Očevici incidenta kažu da su učenici za vrijeme velikog odmora sjedili na klupama u dvorištu kada ih je napala grupa huligana i počela da ih tuče palicama, bokserima, šakama i kamenjem. Prizor je, kažu, bio stravičan. Mostarska Gimnazija nalazi se na Španjolskom trgu, nekadašnjoj liniji razgraničenja, a funkcionira na principu jedne škole u kojoj se nastava pohađa po hrvatskom i bošnjačkom planu i programu. Hrvati idu u jednu, a Bošnjaci u drugu smjenu.
Stariji su svjesni kako moraju živjeti jedni pokraj drugih i da ih sukobi i inat neće nikamo odvesti do u izolaciju i stagnaciju grada.
Ne zna se pouzdano koliko Hrvata živi u Mostaru i okolici, jer popis nije rađen od 1991.
” Položaj Hrvata u Mostaru od Domovinskog rata je sve teži i teži”, kazala nam je Marina Kljajo- Radić. “Slobodan je prolaz sa zapadne na istočnu stranu, ali smo ipak ograničeni svojom stranom. Prelazimo samo kad posao zahtijeva.
Stvaranjem Hrvatske države Hrvati u Bosni i Hercegovini ponadali su se da će imati konačno slobodu govora i pisane riječi, kulture – jednom riječju nacionalnog identiteta. Poslije rata, u toj euforiji to se nekako i ostvarivalo. Međutim, što je vrijeme odmicalo, politički pritisci sa svih strana su to postupno smanjivali i na neki način onemogućavali Hrvate da djeluju u svom nacionalnom duhu, uvažavajući ostale narode s kojima žive oduvijek. Razočaravajuće je to što hrvatske institucije u Mostaru nemaju potporu političkih institucija u Bosni i Hercegovini kao ni ostalih kulturnih institucija koje bi trebale skrbiti za kulturu u Mostaru. Društvo Hrvatskih književnika Herceg Bosne oformljeno je 1993. a djeluje i radi zahvaljujući malom broju entuzijasta i sponzora koji imaju osjećaja za kulturu i riječ, raznolikost života na ovom prostoru. Od institucija koje se bave zaštitom identiteta Hrvata postoji Hrvatsko sveučilište, koje također doživljava povremene pritiske, radio Herceg Bosne koji se teško bori za opstanak – malo radi malo ne radi, a Hrvatska televizija Mostar je potpuno ugašena, trenutno u štrajku, i njezina budućnost je neizvjesna. Ipak sam optimist, jer nam ponekad takve situacije jačaju snagu i otpor i djelujemo bolje i efikasnije nego u nekim vremenima kada su nas podržavali i tapšali po ramenima”, ocijenila je Marina Kljajo-Radić.
Mostar i njegova okolica su prepuni kulturno povijesnog blaga koje se u posljednje vrijeme afirmira i za turiste i posjetitelje. Naši su nam domaćini preporučili posjet Mogorjevu – starom rimskom gradu u Čapljini, stećcima – izvorištu hrvatske pisane riječi u Stolcu, Muzej na Humcu koji drže fratri i gdje se nalazi Humska ploča, Hrvatski dom Herceg Stjepan Kosača sa knjižnicama, galerijama, Veliku suvremenu knjižnicu u Franjevačkoj crkvi… Odlučili smo se za posjet Počitelju. Umjesto naših dojmova, prenosimo dio Dnevnika u Hrvatskom slovu, pod nazivom Hrvatska riječ od Humske zemlje i Kotora do Vrhbosne, u kojem Marina Kljajo Radić poetski prenosi:

“U tom srednjovjekovnom gradu hercega Stjepana Kosače dočekao nas je Ljubo Krmek. Gostima je predočio sudbinu tog nekada znamenitog hrvatskoga grada. Počitelj je posljednji pao u turske ruke i postupno je dobivao orijentalni izgled svojih stanovnika. Osim povijesti, na repertoaru su se našle i umjetnost, politika, arheologija, a na kraju pjesme. Svaki je pjesnik trebao recitirati po jednu svoju pjesmu, a Ljubo Krmek, inače poznat po govorenju stihova napamet, prvi se put zbunio, što su ostali pjesnici jedva dočekali jer su sad mogli zbijati šalu na njegov račun. Jedan od književnika, koji nije bio dovoljno upoznat s brojem i položajem Hrvata u Kotoru, reče: “Je li tako da je vas tamo vrlo malo?” Mladi pjesnik Tripun mu odgovori: “Jest, malo nas je!” Kako je atmosfera već bila vesela, da okrene stvar na šalu, Krmek doda: “Što vas briga, zato vas nitko ništa i ne pita.” A mudri Tripun odgovori: “I kad nas pitaju, mi šutimo.”
Ispratili smo goste istinski osvježeni posjetom naše braće Hrvata iz Kotora, ali i s tugom zbog spoznaje da ih je sve manje i manje”.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s