Dobrota -povijesnica bokeljskog pomorstva

Antun Tonko Tomić u svom je djelu DOBROTA -povijesnica bokeljskog pomorstva nastojao i uspio u naumu da sačuva Dobrotu čije kulturno nasljeđe, bogata pomorska tradicija i raskoš graditeljskog nasljeđa, oslikan najbolje kroz prelijepe kapetanske palače, treba da zamisle sve nas, a osobito one čiji je posao da čuvaju i očuvaju bogatstvo kojim bi se svijet ponosio.
U ime izdavača, Hrvatskog građanskog društva, tajnik Tripo Schubert uložio je veliki napor za osiguranje značajnih sredstava od brojnih donatora kako bi ovaj veliki izdavački pothvat bio realiziran.
“Naša suradnja sa Tonkom Tomićem počela je 2005. kada smo Dario Musić i ja uređivali Hrvatski glasnik. Došli smo na ideju da se u 22 nastavka objave tekstovi o pomorskim bratstvima Dobrote. Negdje početkom prošle godine Tonko mi je pokazao ostalu građu o Dobroti, koju je prikupljao više od 40 godina. Obećao sam mu da će HGDCG urediti i objaviti taj materijal. Prvu redakciju napravili su arhivisti Joško Katelan i Borivoj Jovanović, a zatim je materijal preuzeo Dario Musić, dugogodišnji pomorac i odličan poznavalac problematike o kojoj Tonko piše, uobličio je i doveo do pripreme za tisak”, kazao je Schubert na promociji monografije.
Recenzent dr. Miloš Milošević je izrazio zadovoljstvo što je knjiga ugledala svjetlost dana, jer se prosto osjećala potreba da poput Kotora, Perasta i Prčanja i Dobrota ima dokument ove vrste.
“Autor je svoj rad sa više od 360 strana”, kaže Milošević, “podijelio na 25 poglavlja i time obuhvatio sve bitne povijesne procese razvoja Dobrote.
U prvom je poglavlju geografsko-morfološki prikaz, s rijetko bogatom i dragocjenom dokumentacijom o 220 dobrotskih toponima. Zatim slijedi pomorska trgovina, gusarstvo, krijumčarenje i razne vladavine. Posebna i pojedinačna pozornost ukazana je samim pomorcima i bratstvima kojima su pripadali, jer su to bili pravi nosioci razvoja. Zatim se govori o brodolomima, osiguranju brodova i snalaženju pomoraca u kriznim povijesnim situacijama kada počinju nedostajati vlastiti brodovi, ili kada nijesu više prohodni ranije uhodani trgovački putevi. Tada dolazi do prijelomnih pojedinaca velikim pomorskim kućama, kao što su Austrijski Lojd u Trstu, južna Rusija kao nova destinacija, riječno brodarstvo, ili novi pokušaj formiranja Bokeljske plovidbe…
Autor je posebno obradio neke važne događaje na tlu Dobrote, odnosno događaje u kojima su Dobroćani učestvovali, kao što su austrougarsko-crnogorsko razgraničenje 1873-1841, ili krajem Drugog svjetskog rata paljenje Ljute i potapanje parobroda Cetinje. S područja kulture i umjetnosti brižljivo su obrađene znamenitosti Dobrote, posebno njenih deset manjih i većih crkava. Tu su etnološka istraživanja, podaci o značajnom domu okupljanja “Slavjanska čitaonica”, uz obiman popis istaknutih Dobroćana iz znanosti i kulture.

Dr. Milenko Pasinović je autora predstavio kao jednog od posljednjih živih svjedoka, koji je na licu mjesta promatrao početak nestajanja Dobrote prikazane u njegovoj knjizi. Na granici sa starom Crnom Gorom i po primjeru dobrih međugraničnih odnosa, Dobroti je pripala uloga domaćina Crnogorsko-bokeške skupštine o ujedinjenju, kao što joj je svijest o pripadnosti južno-slovenskom narodu odredila ime i ulogu “Slavjanske čitaonice”, lučonoše kulturnih zbivanja i obilježavanja kulturne tradicije. Autoru knjige, kaže Pasinović, nijesu promakli: karakter i toponimi naselja, kao ni uloga koju je naselje imalo, posebno od XVI. do XVIII. stoljeća. Iskusnom istraživaču nijesu mogli promaći ni brodovi ni ljudi koji su zaslužni povijest Dobrote, njenu privredu i čitavu nadgradnju koja je na nju počivala. Ali, zašto ne reći, nijesu promakli ni oni zaslužni Dobroćani koji su Dobrotu, Boku, slobodu mora i plovidbe, branili u Pireju, kod Visa, i inim mjestima poznatih pomorskih bitaka. Kao ni onih koji su slavu Dobrote pronosili i na drugim poljima znanosti, umjetnosti, književnosti, duhovnosti.

Pasinović se posebno osvrnuo na noviji period i na stopu priliva stanovništva u Dobroti koja je iznosila 12 odsto na godišnjem nivou, što je četiri puta više od prosječne stope rasta u općini Kotor. To rezultira činjenicom da je Dobrota 2003. godine imala devet puta više stanovnika nego 1948. godine i 11 puta više domaćinstava u odnosu na istu godinu i svega 29 odsto stanovnika čije je ona mjesto rođenja. Pred takvim promjenama nije se moglo oduprijeti njihovim posljedicama, tako da je, nekada definirano kao pomorsko naselje, Dobrota danas stambeno i vikend naselje, u kojoj svaki treći stan predstavlja stan za odmor. Nekadašnja mula za vez brodova dobila su drugu namjenu, a njeni palaci su ostali „izgubljeni“ u novom okruženju.
Autor Antun Tonko Tomić posebnu je zahvalnost uputio inicijatorima projekta Tripu Schubertu i Dariu Musiću, dr Pasinoviću na predgovoru i dr Miloševiću na recenziji, te svima koji su svojim radovima udarili temelj izučavanju Dobrote: biskupskom vikaru don Antonu Miloševiću, prof. Zagrebačkog sveučilišta dr. Antonu Dabinoviću, biskupu Pavu Butorcu, mons. Graciji Ivanoviću, don Niku Lukoviću, kanoniku i kap. Đurku Radimiru…
“Kao starosjedilac u Dobroti slušao sam još iz djetinjstva sintagmu “kapetanska Dobrota”, imajući pred sobom palace dobrotskih brodovlasnika kapetana čiji su enterijeri bili opremljeni vrijednim namještajem, venecijanskim ogledalima, salonima, slikama dobrotskih jedrenjaka i starinskim oružjem, zatim velike dvije barokne crkve Sv. Matej i Sv. Eustahije, pored nekoliko manjih, građenih kapitalom tih istih kapetana, ukrašene slikama istaknutih majstora, skupocjenim crkvenim tekstilom među kojima se ističe misnica iz dvorske kapele Luja XVI. nabavljena poslije Revolucije, izvezena po tradiciji od Marije Antoanete, zatim mnogo srebrnih predmeta razne veličine od kojih su neki sa inicijalima darodavca- kapetana, i na kraju sedam mramornih velikih oltara u crkvi Sv. Eustahija među kojima je veliki oltar pravljen od sedam vrsta mramora”, rekao je, među ostalim, Tomić.
Dobroćani su u dalekom XIV. i XV. stoljeću bili kmetovi kotorskog patricijata i crkve. Obrađivali su zemlju, a kako su bili susjedi bliski gradu Kotoru, bili su zaduženi da se staraju o kotorskim zidinama, koje su vrlo često stradale u zemljotresima ili od strane raznih osvajača koji su napadali Kotor.
Dobroćani su, polako, počeli da se bave pomorstvom. Prvo kao mornari na brodovima kotorskim, pa polako nabavljali male brodove. To je trajalo sve do 1717. godine, kada su se obratili mletačkom providuru u Kotoru, s molbom da ih oslobodi radova oko kotorskih zidina i da im prizna pomorski status. Kada se mletački providur uvjerio da su Dobroćani stvorili zaista veliki broj brodova, a u isto vrijeme i veliki broj pomoraca, priznao je, pristao i proglasio Dobrotu pomorskim naseljem specijalnom terminacijom – odlukom 1717. godine.
Od tada, Dobroćani sa mnogo elana kreću u stvaranje pomorske flote. Dobrota počinje naglo da napreduje, a svoj puni procvat doživljava u XVIII. stoljeću, naročito u drugoj polovici, o čemu najbolje svjedoče spomenici kulture i crkve građene upravo u to doba.
Dobroćani prave brodove sve do kraka XVIII. stoljeća. Da nije bilo nesrećnih Napoleonovih ratova, koji su zadali teški udarac, ne samo dobrotskoj već i bokeljskoj privredi, koja se, nakon toga, teško mogla oporaviti. 
Nakon pada Napoleona, Dobroćani pokušavaju da obnove svoje pomorstvo. U tome su prilično uspjeli. Već je bilo novih dvadesetak brodova, ali, 1815. godine, došlo je do financijskog bankrota u Austriji. Dobroćanima su propale ogromne svote novca u tamošnjim bankama. I pored toga, oni nastavljaju uporno da obnavljaju svoju flotu, pa su negdje polovicom XIX. stoljeća imali najviše brodova u Boki, između 40 i 50. Već od 1850. godine taj broj opada, jer je sasvim razumljivo da u trci sa novom tehnologijom, brodovima na parni pogon, jedrenjaci nisu imali nikakvu šansu.
“Na malom prostoru, još manjem broju stanovnika”, reći će Antun – Tonko Tomić, “veliki je broj pomoraca, a posebno pomorskih kapetana. Od XVIII. do XIX. stoljeća bilo je 1581 pomoraca od kojih je 814 bilo sa titulom pomorskog kapetana. Pomorce i kapetane dalo je 25 pomorskih bratstava: Andrići, Dabčevići, Dabinovići, Dobrilovići, Ilići, Ivanovići, Ivanović – Moro, Janoševići, Kamenarovići, Klačevići, Kosovići, Matovići, Marovići, Miloševići, Milovići, Oparenovići, Petrovići, Pasinovići, Petričevići, Radimiri, Radoničići, Tripkovići, Tomići, Vickovići i Vulovići.
Dobrota je bila poznata i po brodovlasnicima. Poznata su brodovlasnička bratstva Dabinović, Radimiri, Ivanović, Tripković, Kamenarović, Kosović, Radoničić i Milošević, koja su imala najviše brodova, ali je bilo i onih manjih, sa značajnim brojem brodova, pomoraca i kapetana. Iz 25 pomorskih bratstava izniklo je mnoštvo uglednih znanstvenika i umjetnika, kojima je Tomić posvetio poseban odjeljak u knjizi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s